Pitanje koje u Digori čujemo najčešće, na kavi poslije sastanka, u porukama koje počinju s „imam jedno kratko pitanje”. Kratki odgovor glasi: hoćemo. Ali prije kratkog odgovora dugujemo Vam jedan duži, o tome zašto to pitanje uopće više nije sporedno.
Trg se preselio
Izvješće platforme DataReportal Digital 2026 pokazuje da se u Hrvatskoj društvenim mrežama služi 2,77 milijuna korisničkih profila, gotovo tri četvrtine stanovništva, a internetom oko 85 posto građana. Brojke su, međutim, tek okvir. Važnije je ono što se unutar njega događa: javni razgovor, koji se nekad vodio na trgu, u novinama i u Dnevniku u 19.30, dobrim se dijelom preselio u feedove.
Primjere viđamo svakodnevno. Kad predsjednik države ima nešto poručiti, sve češće ne saziva konferenciju za novinare, nego objavi status na Facebooku. Mediji ga prenesu u roku od sat vremena, komentatori ga tumače, javnost raspravlja ispod objave. O tom se stilu može misliti svašta (i misli se), ali jedno je nesporno: objava je postala priopćenje.
Početkom 2025. s Facebook stranice potrošačkog aktivizma „Halo, inspektore” krenuo je poziv na bojkot trgovina zbog visokih cijena. Stranica s više od sto tisuća pratitelja pokrenula je val koji su zabilježili i službeni podaci o broju izdanih računa, na koji su odgovarali i Vlada i trgovački lanci te koji se prelio i izvan hrvatskih granica. Teško je sjetiti se televizijske emisije koja je posljednjih godina tako izravno pomaknula ponašanje potrošača.
A godinu prije toga pjesma „Rim Tim Tagi Dim” učinila je Baby Lasagnu nacionalnim fenomenom prije nego što je stigla do velike pozornice: milijune pregleda skupila je na TikToku i YouTubeu, a zajednica koja ju je nosila prema Eurosongu nastala je online. Publika nije došla poslije uspjeha, publika ga je stvorila.
Isto vrijedi i bez naslovnica
Ono što vrijedi za predsjednike, potrošačke pokrete i eurovizijske hitove, vrijedi i za svakodnevicu. OPG koji sezonu rasproda porukama u inboxu. Frizerski salon kojemu je Instagram jedini izlog. Konoba u koju nove goste dovode fotografije prošlogodišnjih. Za male poduzetnike mreže su najjeftiniji medij koji postoji i jedini u kojem se s kupcem razgovara, a ne samo oglašava.
Prisutnost nije komunikacija
Tu je, međutim, kvaka zbog koje naslovno pitanje zaslužuje ozbiljniji odgovor od „može”. Biti prisutan i komunicirati nisu ista stvar. Profil koji objavljuje svaki dan, a ne kaže ništa, ne gradi ugled, nego proizvodi buku. Mreže ne nagrađuju najglasnije, nego najdosljednije: one koji znaju što žele reći, komu i kojim tonom i koji odgovaraju na upite. Zajednica se gradi slušanjem i odgovaranjem, ne samo objavljivanjem.
Zato ozbiljno vođenje društvenih mreža ne počinje kalendarom objava, nego strategijom: tko ste, komu govorite i po čemu ćete se razlikovati od tisuću drugih glasova u istom feedu. A uspjeh se ne mjeri lajkovima, nego učinkom: upitima, posjetima, prodajom, povjerenjem.
Dakle, hoćemo li?
Hoćemo, rado. Ali prije prve objave postavit ćemo Vam protupitanje: što želite poručiti? Kad na njega zajedno pronađemo odgovor, društvene mreže prestaju biti obveza koju netko „mora odrađivati” i postaju ono što danas doista jesu: najizravniji kanal između Vas i ljudi do kojih Vam je stalo.
Manje buke. Više poruke.